FBI rukavice - La cuisine creative, i još razotkrivanja

Stiže post mog istraživanja u Laninoj kuhinjici, a sve u okviru dvomjesečne igrice FBI rukavice koju je pokrenula mamajac sa bloga Cooks and Bakes. U ovom krugu istražujemo blog drage Lane - La cuisine creative.

Odmah na početku moram se pohvaliti da ovaj post radim s novom rasvjetom. Počeli su kratki dani, mrak je već u 4 poslije podne, kuhinja mračna, nije više išlo. Zahvaljujem se od srca Tadeji, Andrei, Snježani, Lani i svima koji su s nama podjelili svoja iskustva i predstavili nam svoje "uređaje" u tu svrhu, i način kako da skockaju fotkicu. Koji put je dovoljan jedan sasvim mali detalj koji ti netko kaže, i da ti se sve posloži. Ono što bi naviše željela vidjeti pri svom fotografiranju je pravu foto rasvjetu na stativu. No, svašta bi mi u životu željeli imati, ali se moramo zadovoljiti onim što nam se pruža. E sad, nemojte mi se smijati, ja sam svoju rasvjetu napravila za 200 kuna, tri foto žarulje, dva velika arka paus papira. No o tome na kraju, idemo prvo u Laninu kreativnu kuhinju.

Biftek u sosu od zelenog bibera

Bacila sam oko na ovaj specijalitet i reko napravit ću jedan dan, zapravo bila je nedjelja fini svečani ručak. To je bila prava fešta od rafiniranih okusa. Odlučila sam ne prepisivati recepte, nego samo opisati neki svoj dodir. Znači originalni recept je ovdje. Imala sam teleći biftek težine oko 700 g. Prepržila sam ga izrezanog na 3 prsta debele komade, na malo ulja u tavi, vrlo kratko, ali sam ih stavila u pećnicu na 5 minuta pod gril. Ostalo je sve isto, jako volim aromu zelenog papra, i cijelu ovu deliciju zaokruži u jedno savršeno svečano jelo.

Poslužila sam ga sa domačom "rolada" tjesteninom.

Pohovane pečurke

Uvijek sam tumačila i bila uvjerena da su šampinjovi guma koja se zove gljiva. No kad sam probala ovo Lanino predjelo, svi su kod mene poludjeli za punjeno - pohanim šampinjonima. Meni je to zgodna večera uz neku salatu i umak.

Recept originalni je ovdje, jedinu sam malu izmjenu napravila, što sam žličicom malo izdubila unutrašnjost klobuka da je veča rupica u koju je stala fila. Ostalo je sve isto. Savršeno.

Pecipele

E, pecipele, prvo sam naziv, ono kao nešto peci, peci, pa pele, baš zgodno, ono kao iz milja. A baš je iz milja jer u sad zimsko vrijeme ovako se kod nas rade sendvići. Kćer si zamota i nosi na posao. Kao nekad u davna vremena, nije nikom palo na pamet da ide van na gablec, nego se nosilo od kuće, e tako ona lijepo ponese, i kaže da nešto tako ukusno i savršeno harmonično ne može se nigdje kupiti.

Recept je potpuno isti, samo koji put radim od običnog ulja, koji put s mješavinom putra i maslinovog ulja. Prefino, meni su najbolje ovako same još tople.

Radila sam još jednu Laninu jako dobru i omiljenu tortu, ali mi "pobjegne" prije nego ju uslikam. Radit ću ju ponovo u tjedni pred novu godinu i pokazati.

Hvala Lana na divnim receptima.

Još jedno razotkrivanje

Evo na kraju u što sam utrošila 200 kuna i kako to izgleda. Htjela sam napraviti nešto solidnije, pa ne radi mi pila, ne mogu naći odvijač za mašinu, pa sto prepreka, a meni kad nešto treba, onda mi treba odmah. Ne mogu sad ići tražiti nekog da mi radi neku instalaciju, kome, do kada, pa čekati, a ne ja to moram imati odmah.

Kupila sam žarulje (d.light), našla u blizini kuće, i u papirnici kupila par kartona u boji za podlogu i dva deblja paus arka. Ljepo došla kući, razderala neku kutiju od valovite ljepenke, malo ih svinula u slovo V, i to su mi bile stranice. Našla sam neke stalke od nekadašnjih svetiljki i stavila žarulje, radi.

Jupiiii, još sam samo paus papir pričvrstila običnim kvačicama za kartone i to je to, funkcionira. Hvala još jednom svima koji su mi pružili inspiraciju i dali osnovne smjernice.

Rekli smo ne se smijati! Ha, ha, ha!

Tadeja u mojoj kuhinji 2

Pridružujem se još jednom ovomjesečnoj igri FBI Rukavice, koju je osmislila mamjac, a istražujemo blog In T & T kitchen. Silno mi se dopala Tadejina torta bombonjera, naravno izgled je čaroban, pun mašte i inspirirajući, ali me zaintrigirao i sadržaj. Na očigled jednostavno tijesto, jednostavna fila, ali izuzetno rafiniran sadržaj. Pruža velike mogućnosti oblika, forma je stabilna i na sobnoj temperaturi, no ja sam se odlučila ovaj put za klasičan oblik torte, 28 cm promjera.

Nisam ništa mjenjala u receptu, jedino sam grubo mljevene lešnjake dodala na sam na rub torte.

Kao dodatak, mali umakić od jagoda skuhanih sa malo šećera, ali ne leden, nego lagano mlak a torta dobro ohlađena.

Ova torta sigurno će dobiti važno mjesto u mojoj kuharici, a veselimo se i minjonima sa istim materjalom.

Htjela sam puno toga napraviti, ali je nekako palo u vrijeme kad smo već puno na otvorenom, pa se nije stiglo. No ništa me ne prijeći da nastavim dalje, a čeka još dosta toga.

Recept za ovu tortu naći ćete ovdje.

Tadeja u mojoj kuhinji

Slobodna sam pridružiti ovomjesečnoj se igri FBI Rukavice, koju je osmislila mamjac, a istražujemo In T & T kitchen.

Naravno da nam svima Tadejin blog razigra maštu i otvori vrata bezgraničnoj inspiraciji, a meni osobito, jer volim njene boje i hrabrost u odabiru istog. Ja sam prije nego je izabran njen blog za igru, neke delicije već isprobala, ali ih nisam fotografirala. No da krenem od početka. Već odavno mi je zapeo za oko blog u kojem je osobit glumac limun, i to pohani. To sam odmah napravila i sa skepsom ponudila svojima. Veliko iznenađenje! Činilo mi se da će frkati nosevima, međutim oduševljenje je bilo golemo. Recimo, ne zamjenjiv nam je kao dodatak masnijoj ribi kao što je svježi kuhan losos ili čak pečenim lignjama. No meni je baš super legao kao snekić uz mladi luk, papriku, grančice celera i majonezu, a i kao što sama Tadeja predlaže, uz mozzarelu. Recept ne bi prepisivala, kliknuti za detalje ovdje, a za fotografije, komentare i opaske sam se pobrinula.

Sad su naredu trešnje. Meni je to najdraže voće, čak draže od jagoda, i samo drvo mi je prekrasno, pa list, i kad vidim granu koja se svija pod obiljem plodova... naravno da volim i sve kolače gdje su trešnje u glavnoj ulozi, štrudle, pite, kompoti, a kod Tadeje zdjelice s trešnjama! Prvo sam zanemarila taj recept, a onda sam se vračala i vračala. Ometala me činjenica tih malih vatrostalnih zdjelica. Kao prvo, ja ih nemam, a i da ih nabavim, ovi moji ruralni ukućani bi me samo pogledali kad bi im stavila neku zdjelicu, nešto ograničeno.

Zato sam se odlučila napraviti jednu veliku zdjelurinu, pa neka narod grabi velikom žlicom.

Tako se taj Tadejin recept kod mojih zove trešnje iz zdjelurine. Napravila sam ga već dva puta iz ovogodišnjih trešanja. To je jedan prefini pjenasti nabujak, moglo bi se reći nježan sa mirisom cimeta i vanilije. Nisam ništa mjenjala u receptu, čak ni količine, samo sam trešnje koje su na površini ipak pet minuta stavila u pećnicu. Malo su izgubile na dekorativnosti, peteljka se posušila, ali kad je u pitanju zalogaj nekako mi se čini da bi trebale biti u skladu sa onim koje su na dnu uz tijesto. Jako je fin i hladan iz frižidera, a i topao s kuglom sladoleda.

Recept potražiti ovdje.

Cooketa u mom domu - FBI rukavice

Cooketa se nježno prišuljala u moju kuhinju, no vršljajući po njenom blogu, ostat će jako dugo.

Izabrala sam to što mi je prvo palo u oko, odnosno, nisam nikad pravila. Kao prvo sviđa mi se ono,"Kuhačom po svijetu". To me uvijek privlačilo, volim raznolikosti, čar drugih kuhinja, a u njenom blogu sve je na dohvat ruke i to sa vrlo inspirativnim tekstom koji se čita kao najzanimljiviji esej. Igra je ograničena na ovaj mjesec, a to ne znači da neću moći i dalje uživati čitajući i kuhajući po njenim receptima. Pa idemo redom, Raviolli Caprese. Volim ta talijanska, južnjačka jela, narodna i malo siromaška, a u stvari velebna, pa sam čak u čast Selminih raviola izvadila pločicu za izradu raviola, koju sam si davnih godina kupila u Napulju, kad sam s mužem bila u razgledanju Pompeja. Tu spravicu već odavna ne upotrebljavam, ali ju čuvam kao neki raritet, čak se vidi cijena, koštala je 1800 L. Uživali smo u ovim raviolima.

Zatim su došli na red uštipci, a to je nešto za mene, volim sva pržena tijesta, a za ovo nisam nikad ni čula ni vidjela, Majkini peksimeti. Prekrasni snekić, ja sam ih poslužila sa začinjenom skutom, odličan doručak, užina ili lagana večera. Iznenađujuće su uštipci lagani i na neki štos, uopće nisu masni. Rahli su i lagani, s nekom rupom u sredini, gotovo da bi se mogli puniti.

E sad ova fantastična francuska juha od luka, Gratinee des Halles, reklo bi se obična, gotovo siromaška, ali i istovremeno rafinirana, a može se poslužiti slobodno i uz svečane večere. Upotrebila sam ementaler, a drugi put ću se potrudit da nađem neki francuski sir.

I na kraju, za mene veliko iznenađenje, ovo čudo od zalogaja, Tatre des Allyme, nisam očekivana nešto posebno kad sam čitala post. No kako volim kojekakve pite i pitice, mislim si idem probat. Nekako mi se činilo da tijesto od kompaktne i rustikalne podloge od dvije vrste crnog brašna, zahtijeva nešto više na površini. Iznenađenje je bilo golemo, ovako nešto kompletnog i uravnoteženog okusa nisam već dugo probala. Jako se svidjelo i mojima, i ta pita definitivno ulazi na velika vrata u moju kuhinju. Dobra je vruća, mlaka, hladna, isti dan i drugi dan, samo nije dobro kad je više nema.

Na kraju, hvala Selma na iscrpnim receptima, ja ću i dalje istraživati tvoj blog i uživati u tvojim postovima, a ova igrica FBI rukavice osmislila je i pokrenula blogerica Mamjac, pružila nam je radost istraživanja.