Nasmijano nebo

Priča o gradu Siniša Glavašević Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga ...

Kažu da nakon svake kiše dolazi sunce, a to onda znači i da se iza svakog oblaka krije...   Sunce, mjesec i oblaci karton, akrilne boje zidna dekoracija a ujedno i rekviziti za nastavu u Helen Doron centru još nam samo nedostaju zvjezdice

Jesenas sam dobila jedan sasvim bezazleni mail od Sandre. U mailu je pisalo - Biste li mi mogli napraviti pinatu, bocu šampanjca visine metar i pol? Odmah sam odgovorila, bez razmišljanja - Ma što ne bih mogla? Naravno da mogu! Čim sam stisnula "send" proradio mi je onaj uspavani kliker u glavi - Metar i pol??? Jel ona to napisala METAR I POL visine??? No... mail u kojem pristajem na izradu boce od metar i pol je već bio poslan i ja sam, očito, morala učiniti ono na što sam bahato pristala. Tako mi i treba kad si umišljam da ja sve mogu na ovome svijetu. Trebalo bi me ponekad bocom opaliti po glavi da dođem malo k sebi. No, nije bilo ni mjesto ni vrijeme za kukanje i plakanje, nego je bilo vrijeme za primiti se posla i izvući se iz gabule. Prvo što je trebalo napraviti - predočiti si uopće kako izgleda šampanjac i njegova boca. Očito je da mi to nije svakodnevno piće kad si ga moram predočavat, zar ne? Dobri stari Google mi je odmah pomogao i izbacio jednu sliku (Šam...

Pssssssst...!!! Ovo je tajna! Molim vas budite tiho! Da nas ne čuju! Jedna Sara slavi rođendan. Znate li što će dobiti za poklon? Pogledajte ali joj nemojte reći. Dobro? Dogovoreno? slova - karton i akrilna boja 20 x 15 x 2 cm Linking up to:  

Mili moji, evo me nakon nekog vremena. Karton i boje su još uvijek u igri... slova 18 x 13,5 x 2 cm za na zid ili na policu

U većini legendi jednorog je prelijepi, snježnobijeli konj sa spiralnim rogom na čelu. Snažnog tijela, vitak i hitar ipak je plah i nepovjerljiv te mu je nemoguće prići. Ipak njegova boja se mijenja ovisno o legendi i iako plah često je na slikama prikazan u društvu s djevicama – simbolima nevinosti. Legende kažu da jednorozi žive u dubokim zelenim šumama u blizini nekoga jezera u kojem se ogledaju. Žive usamljeničkim životom, a hrane se nježnim lišćem. Imaju izuzetno snažna kopita koja im omogućuju prelaziti daleke putove i zapreke koje se čine nemogućima za savladati. Ždrjebad je u početku zlatne boje, a prije zrelosti prolaze i srebrnu fazu. Jednorozi čuvaju ulaz u vilinsko kraljevstvo i druže se samo s dobrim bićima poput vila i vilenjaka. Samo ljude dobra srca jednorozi će pustiti kroz dveri, a njihova pronicljivost u pogledu nečijih mana je tako jaka da on jednim udarcem svojeg kopita može usmrtiti osobu za koju osjeti da je nekome učinila zlo. ...