Nasmijano nebo

Znate li da rižin papir uopće nije rižin papir? Da, i ja sam se iznenadila. Istražujući materijale koji su mi potrebni za moj namještaj i predmete od kartona, došla sam i do rižinog papira i interesantnih podataka o njemu, pa sam ih poželjela podijeliti i s vama. Rižin papir je u drugim govornim područjima poznatiji kao nepalski papir. Tradicionalno se izrađuje ručno od vlakana kore duda. Ovaj papir je puno čvršći nego papir izrađen od drvene pulpe od koje se papir uobičajeno izrađuje. Buduću da je njegova najistaknutija karakteristika velika čvrstoća, koristi se za pakiranje riže, pa je otuda i došao naziv - rižin papir . Dakle izrađen je od vlakana drveta a ne riže kako smo mislili. No, osim vlakana duda, za izradu papira koriste se i brojne druge biljke kao što su npr. bambus i paprat. Za izradu pravog nepalskoga papira koriste se i vlakna kore jednog grma. Grm Lokta raste u istočnom i zapadnom podnožju Nepala na visinama između 6500 i 9500 metara. Originalni Nepalski Lokta papir , ...

Zima je. A gdje je snijeg? Pa neće valjda još jedna zima proći bez pahuljica, grudanja i sanjkanja... I dok nam glavama lete ovakva razmišljanja, dosjetili smo se... Šećući jučer šumom, točnije, penjući se na Sljeme, moja Laura, sakupljačica svega i svačega počela mi je donositi zgodne grančice. Jednu, pa još jednu... i uskoro sam ih imala cijeli buket u ruci. Iako mi baš i nije bilo lako nositi ih u ruci na vrh brda (jedva sam i samu sebe nosila) i znajući da ih moram i sanjeti sa brda, ipak nisam odustala. Kada smo došli kući, posprejala sam ih umjetnim snijegom i stavila u vazu. Pa kad već snijega nema vani, neka bar bude u vazi.

Naravno da sam od viška bršljana isplela i vijenac za vrata. Zar ste sumnjali? Sada još samo moram smisliti kako da ga priljepim ili objesim na vrata jer sve što pokušam loše završi. Ili padne ili ostane grozna fleka koja se ne da skinuti do slijedećeg Božića. U ovakvim situacijama rado se sjetim dobrih, starih, drvenih vrata koja su na sebi imala trajnu rupicu za čavlić...

Bliži se advent, uskoro treba zapaliti i prvu svijećicu na vijencu a ja još nemam ideju što ću učiniti po tom pitanju. No, nedjeljna šetnja šumom riješila je sve moje probleme oko adventskog vijenca. Bršljan, ta divna biljka koja, iako je nametnik, osvaja svojom ljepotom. Prekrasni tamno zeleni listovi i dugačka savitljiva stabljika koju je savršeno lako isplesti u vijenac bili su dovojan razlog da bez razmišljanja odlučim napraviti adventski vijenac od njega. Šećući šumom, nabrala sam dosta bršljana. Trudila sam se ostaviti mu što duže stabljike kako bi ga kasnije lakše isplela. Došavši kući ostavila sam ga preko noći na balkonu. Iako sam se brinula da će uvenuti preko noći to se nije dogodilo, pa sam ga za nagradu ostavila još jednu noć na balkonu. No, jućer sam mu se smilovala i primila se posla. Očistila sam stabljike od suhih i potrganih listića, komadića zemlje i korijenčića te isplela vijenac. Listove sam zatim premazala famoznim Mod Pogeom s obje strane. To je u ovom slučaju b...

Jesen, lijepo i bogato doba godine koje nas časti prekrasnim mirisima i okusima, prekrasnim plodovima, bojama... da, prekrasnim bojama koje se najčešće zadržavaju na prekrasnom jesenskom lišću, lišću koje tako brzo uvene i osuši se... Prošli tjedan sam malo surfala po netu i naišla na jedan interesantni post . Zaprvo, pažnju mi je privukla slika prekrasnog jesenskog vijenca. Toliko mi se svidio da sam i ja poželjela napraviti jesenski vjenčić. Dobro sam proučila tehniku izrade i zapela - Mod Podge ... što li je to? Ali, tu je Tea , uvijek spremna i voljna odgovoriti na sva moguća i nemoguća pitanja. Od nje sam dobila objašnjenje, čak i informaciju gdje se kod nas može kupiti spomenuto ljepilo. Odmah sam otišla u nabavku ljepila i berbu lišća te se bacila na posao. A Tea mi je za domaću zadaću dala zadatak da napravim tutorial, pa evo ga: ---------------------------------------------------------------------------------- Za izradu vjenčića potrebno vam je dosta listova raznih boja i...

Vile - ta divna mala čarobna stvorenja koja nam neprestano daju znakove da su u našoj blizini, bile su dodatni razlog našim šetnjama po šumi ovih dana. Brali smo kestenje, sakupljali žireve i šareno lišće i tražili mjesta gdje bi se vile mogle sakrivati. I našli smo ih... Vile žive u našoj blizini, u cvijeću naših vrtova, u živici koja ograđuje naše kuće, u deblima drveća, u krošnjama, u panjevima, u šumskom tlu... One vole prirodu ali vole i ljude. A da bi se vile mogle vidjeti, potrebna je čarolija, a čarolija je vrlo jednostavna - u vile se mora vjerovati. Zato baš i nije čudno da se s vilama najčešće druže djeca. Dobro, ponekad ih i odrasli mogu vidjeti, ali samo oni koji u njih nikada nisu prestali vjerovati. Mi smo odlučili našim vilama pripremiti iznenađenje. Odlučili smo im napraviti lijepe ulaze u njihova skrovišta, vrata dostojna svake prave vile. Nakon što smo u šumi sakupili potrebni materijal, primili smo se posla. Izrezali smo iz tv...

Prije par godina, sudjelovala sam u kreativnoj radionici izrade lutaka, Udruge Ozana . To je humanitarno-socijalna udruga kojoj su cilj i svrha podizanje kvalitete života osobama s invaliditetom i njihovim obiteljma. Ideja radionice je bila izraditi lutke koje će se koristiti u radu s djecom. Svaka polaznica radionice trebala je izraditi po dvije lutke od kojih će jedna ostati Udruzi a jednu će moći ponijeti doma. Ja sam se toliko bila unijela u tu ideju da sam izradila duplu količinu lutaka pa sam sada sretna i ponosna vlasnica njih dviju. Radonica je bila besplatna, ali, kako su nam objasnile voditeljice, to je bio jednostavan način da dođu do novog didaktičkog materijala koji im je neophodan za rad sa djecom, a čija izrada traje jako dugo. Lutke su izrađene isljučivo ručno i od prirodne vune i tkanine što je princip waldorfske pedagogije , na kojoj se temelji rad ove Udruge. S veseljem se sjećam te radionice, posebno zbog toga što sam na jedan skroman način mogla pomoći djelatnici...