Još jedan jastuk...ručno vezen, sa malim ružicama koje sam isheklala, u smeđe-naranđastim bojama i crvenom mašnom, nazvan "cvjetna korpa"!
Prikazani su postovi s oznakom jastuci. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom jastuci. Prikaži sve postove
ponedjeljak, 2. lipnja 2014.
četvrtak, 1. svibnja 2014.
Torta od pelena i još nešto!
utorak, 8. travnja 2014.
Plavi jastuk!
Vezen plavim šatiranim koncem, uz malo žute...domaće platno spojeno na sve četiri strane heklanjem!
ponedjeljak, 24. ožujka 2014.
Vezeni jastuk 15x
Sada i u šatirano-ljubičastoj boji konca i po izmišljenoj šemi - na moj način...pomalo neobično, al jednoj osobi se upravo ovaj jastuk najviše svidio! Eto kako su ukusi različiti :)
utorak, 18. ožujka 2014.
Vezeni jastuk 14x
Još jedan jastuk po 14 puta na ovom blogu, a jastuka je, svakako, bilo i puno više :)
nedjelja, 7. travnja 2013.
Motivacija!
Jastuk vezen s puno ljubavi za jednu posebnu osobu koja je prisutna u mom životu od samog početka bloganja. Upijala sam svaki njen post, učila od nje što znači "html" i tsl., divila se njenoj energiji, a još više svemu onom što su stvorile njene ruke! Ona je naša strpljiva učiteljica i zove se Tea! Ona je osoba koja je odvojila svoje dragocjeno vrijeme kako bi došla do mene u trenucima kad mi je trebao netko da me zagrli i kaže mi da nešto vrijedim!
Kako ona voli ljubičastu boju za vezenje sam odabrala upravo ljubičasti konac, a s obzirom da su mi srcoliki oblici najdraži, motiv sam izvezla u obliku srca na domaćem tkanom platnu (sada je žućkaste boje, ali svakim pranjem postaje sve bijelije).
ponedjeljak, 21. svibnja 2012.
Jastuk od ruža i nagrada!
Sjećate se prvog jastuka od ruža? Možete se podsjetiti OVDJE!
Tada sam obećala da će drugi biti bolji (procijenite sami), a radila sam ga svojoj Mihaeli koja je poželjela plavo-bijelu kombinaciju, rečeno-učinjeno!
Tada sam obećala da će drugi biti bolji (procijenite sami), a radila sam ga svojoj Mihaeli koja je poželjela plavo-bijelu kombinaciju, rečeno-učinjeno!
A proljetna nagrada mi je stigla s bloga "Moje heklanje"! Hvala Klaudiji koja me razveselila ovom nagradom, a koja sa sobom nosi i određena pravila:
1.) Napisati 7 stvari o sebi
2.) Nagradu proslijediti na 6 blogova
3.) Obavijestiti blogerice o nagradi
Iako sam u nekoliko navrata odigrala igre ovakvog tipa, ipak ću se ponovno potruditi i poštivati pravila :)))
7 stvari o meni:
- malo spavam, malo jedem, puno pušim, puno radim, pijem kavu, volim blogerska druženja i volim biti u društvu optimističnih osoba
Nagradu proslijeđujem:
Goge, Angie, Karmen, Elmedini, Nely, Iskrici, Rei, drage moje možete preuzeti svoju nagradu, a svima vama lijep pozdrav do nekog novog posta!
četvrtak, 17. svibnja 2012.
Zeleno i i ljubičasto!
Što? Pa, jastuci!!!
Ne znam više što bih vam pisala o jastucima, jer sam već sve rekla u prijašnjim postovima, od šivanja, veza, punjenja do domaćeg platna, jedino što još uvijek nisam napravila obećani tut o tome kako vezem pojedini bod, ali bitno je da nisam zaboravila na obećanje, a za sada pogledajte nove jastuke!
U zelenom tonu...na njega sam posebno ponosna, jer sam sama osmislila i nacrtala šemu po kojoj sam vezla! Kako vam se čini? Ja bih npr. više voljela da su ove neobične glavice cvjetova raznobojne, ali zahtjev je bio da bude samo zeleno, pa eto, neka bude zeleno!
Cvjetna buketa u ljubičastom!
I to je sve, dva jastuka, ali puno posla, puno uboda iglom, no još je veće zadovoljstvo nakon dovršenog posla! Ponekad me pitaju da napravim identičan ručni rad, ali ja svaki puta volim raditi nešto novo i drugačije i što jednom napravim ne volim ponovno raditi, osim ako mi je ta osoba jako, jako draga :)))
Na kraju želim sve vas blogerice pohvaliti, jer ste jako kreativne i vrijedne i iako ne ostavim svakoj komentar znajte da je jako lijepo sve što radite! Neke od vas su me u prošlom postu nahvalile kako sve to stignem, ići na posao, brinut o kućnim i okokućnim poslovima itd...i još raditi sve što dijelim s vama putem bloga, moram reći da ja nisam ni po čemu posebnija od vas (da, na poslu sam od 7-15 i ponekad sam iscrpljena, ali u dane kad nisam, sve nadoknadim) i da sve vi isto tako sve stignete uskladiti i odraditi, možda ne idete na posao, ali imate malu djecu, možda morate svaki dan kuhati, ja ne moram, jer ponekad sam sama kod kuće pa uopće ni ne pomislim na hranu, ukratko, radim i u tome nalazim svoje osobno zadovoljstvo, kao što je nekom zadovoljstvo ići u "šoping"! U svemu tome, jedina mi je gnjavaža fotografiranje radova, ali na sreću, imam svoju Mihaelu koja obožava fotkati pa mi ona odradi taj dio posla! Svom mužu ponekad idem na živce što se stalno motam po kući i stalno nešto odnosim, donosim, prenosim, tražim, režem, ali priviknuo se na sve to, a osim toga vidi koliko uživam u svom kreativnom svijetu, pa me ostavi na miru, samo da ga, ne daj bože, ne bih pitala da mi nešto pomogne, no on odrađuje sve one tkz. "muške" poslove :))) S nama živi i suprugova baka (85 g.), koja se na svu sreću još uvijek može brinuti sama o sebi! Eto, uopće nisam imala namjeru pisati nešto više o sebi i svojoj obitelji, ali nekako su riječi došle same od sebe i na ovaj način sam vam malo približila sebe!
Dakle, žene drage, sve smo mi jako vrijedne!
Ne znam više što bih vam pisala o jastucima, jer sam već sve rekla u prijašnjim postovima, od šivanja, veza, punjenja do domaćeg platna, jedino što još uvijek nisam napravila obećani tut o tome kako vezem pojedini bod, ali bitno je da nisam zaboravila na obećanje, a za sada pogledajte nove jastuke!
U zelenom tonu...na njega sam posebno ponosna, jer sam sama osmislila i nacrtala šemu po kojoj sam vezla! Kako vam se čini? Ja bih npr. više voljela da su ove neobične glavice cvjetova raznobojne, ali zahtjev je bio da bude samo zeleno, pa eto, neka bude zeleno!
Na kraju želim sve vas blogerice pohvaliti, jer ste jako kreativne i vrijedne i iako ne ostavim svakoj komentar znajte da je jako lijepo sve što radite! Neke od vas su me u prošlom postu nahvalile kako sve to stignem, ići na posao, brinut o kućnim i okokućnim poslovima itd...i još raditi sve što dijelim s vama putem bloga, moram reći da ja nisam ni po čemu posebnija od vas (da, na poslu sam od 7-15 i ponekad sam iscrpljena, ali u dane kad nisam, sve nadoknadim) i da sve vi isto tako sve stignete uskladiti i odraditi, možda ne idete na posao, ali imate malu djecu, možda morate svaki dan kuhati, ja ne moram, jer ponekad sam sama kod kuće pa uopće ni ne pomislim na hranu, ukratko, radim i u tome nalazim svoje osobno zadovoljstvo, kao što je nekom zadovoljstvo ići u "šoping"! U svemu tome, jedina mi je gnjavaža fotografiranje radova, ali na sreću, imam svoju Mihaelu koja obožava fotkati pa mi ona odradi taj dio posla! Svom mužu ponekad idem na živce što se stalno motam po kući i stalno nešto odnosim, donosim, prenosim, tražim, režem, ali priviknuo se na sve to, a osim toga vidi koliko uživam u svom kreativnom svijetu, pa me ostavi na miru, samo da ga, ne daj bože, ne bih pitala da mi nešto pomogne, no on odrađuje sve one tkz. "muške" poslove :))) S nama živi i suprugova baka (85 g.), koja se na svu sreću još uvijek može brinuti sama o sebi! Eto, uopće nisam imala namjeru pisati nešto više o sebi i svojoj obitelji, ali nekako su riječi došle same od sebe i na ovaj način sam vam malo približila sebe!
Dakle, žene drage, sve smo mi jako vrijedne!
petak, 11. svibnja 2012.
Mali vezeni jastuci!
Nadam se da sam sve vas koji me redovito pratite navikla na raznolikost sadržaja mojih postova u smislu da nikad ne znate, a vjerujte ne znam ni ja, kad ću što raditi i što ću objaviti, da li će to biti recikliranje, vezenje, heklanje, razne slikarske tehnike ili pak nešto sasvim drugo, jer sve zavisi o mom raspoloženju, s tim da mi ruke gotovo nikad nisu bez posla :))) No, što ili tko me tjera da stalno nešto radim? Na to pitanje ne znam odgovor, ali sam ga našla u komentaru na posljednjem postu naše Mare, a napisala ga je Jelena: "Zato se i bavimo ovim lepim stvarima da lakše pobegnemo od ružne stvarnosti."! I eto, to je to!
Jastuke sam vezla na domaćem tkanom platnu i ovdje moram napomenuti da sam primijetila na nekim blogovima da žuticu smatraju domaćim platnom (iz neznanja ili stavljanja nekog u zabludu, ne znam, ali ja osobno ne volim kad mi netko "prodaje maglu" ili "muda pod bubrege"), a oni koji znaju razliku, to primijete i znaju da su domaće platno i žutica kao nebo i zemlja!
Jastuci ovaj puta imaju oblik pravokutnika, ručno su vezeni, napunjeni vatelinom, te opheklani u tri reda. Neke šeme osmišljavam, crtam i kombiniram sama, dakle, mogu reći da se bavim i dizajnom, a što jednom napravim teško da ću opet ponoviti, u čemu se ogleda moja originalnost, znanje stečeno proučavanjem, čitanjem literature i vaših blogova, te vještine koje sam stekla radeći na mnogim područjima, od krojenja do završnog proizvoda, ali što opet ne znači da se svima mora sviđati, jer to je moje viđenje lijepog!
I slijedeći jastuk, pomalo decentnog izgleda, jer sam koristila samo bijeli konac!
I dvije torbice koje su nastale od ostataka platna...za šminku, pribor za pisanje i tsl.
Na kraju preporučam da posjetite blog "krpice i konci" i naučite jednostavan povratni bod ili otkrijte nešto što do sada niste znale, a o tkanju i domaćim platnima prisjetite se na postu "lan-tkanje-vezenje..."!
Do čitanja!
Jastuke sam vezla na domaćem tkanom platnu i ovdje moram napomenuti da sam primijetila na nekim blogovima da žuticu smatraju domaćim platnom (iz neznanja ili stavljanja nekog u zabludu, ne znam, ali ja osobno ne volim kad mi netko "prodaje maglu" ili "muda pod bubrege"), a oni koji znaju razliku, to primijete i znaju da su domaće platno i žutica kao nebo i zemlja!
Jastuci ovaj puta imaju oblik pravokutnika, ručno su vezeni, napunjeni vatelinom, te opheklani u tri reda. Neke šeme osmišljavam, crtam i kombiniram sama, dakle, mogu reći da se bavim i dizajnom, a što jednom napravim teško da ću opet ponoviti, u čemu se ogleda moja originalnost, znanje stečeno proučavanjem, čitanjem literature i vaših blogova, te vještine koje sam stekla radeći na mnogim područjima, od krojenja do završnog proizvoda, ali što opet ne znači da se svima mora sviđati, jer to je moje viđenje lijepog!
Do čitanja!
nedjelja, 15. travnja 2012.
Vezeni i heklani jastuk!!
Nakon posta u kojem sam vam pokazala vez na lampi, istu šemu sam koristila na ovom jastuku, ali sam dodala malo zelenila te sam koristila šatirano roza boju konca i žutu! Nakon što sam dovršila vezenje na domaćem tkanom platu, obje strane jastuka sam opheklala te sam heklanjem spojila jastuk. Punjenje sam sašila od angin pamučne roza tkanine za jastuke tako da se kroz heklani žuti dio vidi roza boja!
S obzirom da sam dobila nekoliko upita o tome kako se veze koji bod, a ne nalazim dovoljno vremena da napravim tutorijale o tome, a kad ga i nađem, onda mi nema tko fotografirati, ali obećavam da ću jednom i to doći na red, a do tada možete pogledati nešto o vezu i nekim od bodova na ovom blogu:
"Tina vez"!Do čitanja!
srijeda, 28. ožujka 2012.
Lan, tkanje, vezenje - da li ste znali?
U ovom postu želim vas upoznati sa tekstilnim sirovinama prirodnog porijekla, o njihovom nastanku i njihovoj neprocjenjivoj vrijednosti! Zašto je to tako? Zato što je dug i mukotrpan put od sjetve do gotovog proizvoda - tkanine, troškovi proizvodnje i prerade su vrlo visoki, te su zbog toga na tržištu zastupljena puno jeftinija sintetska vlakna zbog čega je lan gotovo nestao iz industrijske proizvodnje.
Platno na kojem ja vezem, već sam vam spomenula, od moje je bake, jer u njeno vrijeme nije bilo odjeće za kupiti u dućanu nego su sijali lan i konoplju, mukotrpno radili da bi na kraju imali tkaninu od koje su šivali odjeću, posteljinu, stolnjake, plahte...
Ovo je jastuk vezen na takvom prirodnom lanenom platnu!
Vez kojim sam radila je vez po pismu, a bodovi su lozica, bod ispune i bobičasti bod! Preklop jastuka sam heklala, te ukrasila malim isheklanim gumbićima!
Tehnika vez po pismu zahtijeva prijenos crteža na platno i to otiskom ili crtanjem. Izrađuju se na različitim materijala, ovisno iz kojeg kraja dolaze, a najčešće se veze na lanenom i pamučnom platnu.
Dijele se na:
♦ bijeli vez,
♦ šareni vez,
♦ zlatovez.
BIJELI VEZ - izrađuje se ručno ili strojevima bijelim lanenim ili pamučnim koncem na lanenom ili pamučnom platnu.
Od ručnih vezova poznati su vezovi pod nazivom;
♦ lozanje ( popletić, lozovac, lozica, lozinka).
♦ vitanje – veze se kukicom tako da se neke niti stežu i dobije se kerani efekt.
♦ Gnjidanje – je gusti bijeli vez s kojim se ukrašavaju kape.
♦ Šareni vez – radi se višebojnim koncem na posebnim tkaninama kao; satin, filet i tul. Ovi vezovi se mogu raditi ručno ili strojno, ali ručni rad je ljepši i cjenjeniji.
♦ Pečke našav – veze se na poculicama i pregačama u Slavoniji. Veze se svilom u različitim bojama i to vrlo gusto tako da se platno ne smije vidjeti. Ljepota ovog veza je u skladno raspoređenim bojama.
♦ Đinđe – šareni vez s đinđama, staklićima, mrđelicama. Gotova đinđa se ostavlja na odjevni predmet većinom uz rubove.
♦ Zlatovez – veze se različitim tehnikama ( kod nas ih ima 12) i to žicom od žute svile koja je omotana nekom sjajnom kovinom, zatim pozlaćenom žicom ili žicom od srebra, te žutom, zelenom, i ružičastom svilom. Veze se brojanjem niti ili prethodnim ucrtavanjem veza na tkaninu.
Ukratko o lanu:
- postoji oko 100 vrsta biljaka koje se uzgajaju za dobivanje lanenih vlakana
- prerada vlakna dijeli se na slijedeće faze:
1. neobrađeno vlakno
2. češljanac
3. pređa
4. tekstilni plošni proizvod
- u ručnom tkanju zastupljena su uglavnom prirodna vlakna i koriste se kao sirovina, a sirovinski sastav najstarije sačuvane tkanine je LAN
Ukoliko vas zanima više o tkaninama, tkalačkom stanu, vezenju, o uklanjanju mrlja i još puno toga
više, molim vas pročitajte u "priručniku namijenjenom očuvanju tradicije ručnog tkanja"!
Priču o sadnji sjemena pamuka ili konoplje preuzela sam sa stranice "Ručni rad info", a cijeli tekst pročitajte ovdje: "od lana i konoplje do platna"!
"Priču započinjemo sadnjom sjemena pamuka ili konoplje u proljeće (postojao je i tzv. zimski lan koji se sijao kada i pšenica u jesen no proljetni je lan koji se sijao u petom mjesecu bio sitniji, tanjih niti te time i kvalitetniji).
Stabljike lana i konoplje dozrijevale su u srpnju mjesecu (kada se na lanu pojave plavi cvjetovi a potom i čahure u kojima se nalazi sjeme znak je da su stabljike sazrele).
Lan su žene čupale s korijenjem i ostavljale polegnutog na zemlji cca dva dana da se osuši potom su ga slagale u snopiće (rukoveti); njih 10-12 povezale bi u veliki snop. Skupljanje sjemena od kojeg se dobivalo kvalitetno laneno ulje obavljalo se na gumnima postupkom tzv. «grecanja» s grecaljkom koju čini duga poširoka planjka (daska) na čijoj su sredini usađeni dugi željezni klinovi u 3-4 reda gusto poredani visine cca 15 cm. S jedne i druge strane sjede dvije žene i vrhovima stabljike udaraju po tim klinovima. Tako se «kruni» (odvaja) sjeme od stabljike.
Kada su prikupili sjeme pristupalo se daljnjoj obradi stabljika da bi se došlo do lanenih vlakana. Stabljike su se tako u snopovima vozile na potok ili pak rijeku. Tamo bi se lan ili konoplja potopili (u stajaćoj vodi oko tri tjedna dok u tekućoj mjesec dana) kako bi se vlakna odvojila od grubog drvenastog dijela. Nakon vađenja iz vode svaki se je snop zasebno prao kako bi se sve zeleno i drvenasto odstranilo.
Lan (konoplja) se vozio potom kući na sušenje i daljnju obradu. Lan se morao dobro osušiti i za jako sunčanog dana stavljao se u tzv. STUPU (naprava nalik krokodilskim čeljustima s gornjom pokretnom i donjom nepokretnom vilicom) kako bi se očistio i kako bi dobili tzv. POVESMO. Na gornjoj vilici stoji žena koja nogama podiže i spušta gornju vilicu na donju nepokretnu vilicu. Sa strane stupe sjedi žena i rukama gura u ralje snopove lana koje zubi stupe žvaču, drobe i prelamaju stabljike u sitne djeliće te tako odvajaju izlomljenu drvenu stabljiku od neprekinutog vlakna. Tako se dobivaju vlaknaste niti lana koje se daljnjom obradom pročišćavaju pucnjom, trlicom i grebenima sve do čistog mekanog svilenkastog stanja pogodnog za pravljenje konca i tkanje platna.
Postojale su dvije vrste stupa, ručna i nožna. Ručna je bila na visokim nogama. Žena je u lijevoj ruci držala i okretala ručicu lana, a desnom rukom podizala pokretni dio stupe i njim lupala po ručici lana. Što se tiče nožne stupe, tu su potrebne dvije osobe. Žena bi sjedila gotovo na zemlji ručicu lana uguravala u „ralje“ nožne stupe, dok bi dečki s dvije noge brzim tempom udarali po ručici lana.
Nakon STUPE lan obrađujemo na tzv. TRLICI koja ima za ulogu uklanjanje POZDRa odnosno KORE s lana (konoplje). Zatim se obrađivalo na GREBENU, gdje su se odvajala duga vlakna (kudelja od finih niti tzv. češljanjem) u tzv. POVJESMO, od kratkih dijelova zvanih kučine. Ujedno se i klasificira; finije i duže povjesmo odvaja se od grubljih i kraćih kučina koji su bili pogodni za izradbu konopaca i sl. Tako počešljana vlakna pripremljena su za predenje.
Fine se niti stavljaju na PRESLICU i predu na KOLOVRATU. Kudjelja i vuna prele su se na preslicu i od tog su se konca plele čarape pomoću pet dugih igala. Starije žene su uprele na vreteno, a mlađe na kolovrat (kolovrat je udomaćen u našim krajevima tek u 20. stoljeću). Kod tkanja predivo od povjesma služilo je za osnovu a predio od kučina za potku. Jednom rukom okreće konusni štapić VRETENO na koji izvučeni dio namotava. Pritom su POVJESMO učvrstili na posebnu drvenu podlogu PRESLICU koju je prelja obično zataknula na lijevom boku za pas. Žene su često prele hodajući a ako su sjedile zataknule su preslicu za nešto (okvir kreveta, rupu u klupici). Sjedeći prele su i uz kolovrat.
Na preslicu ne treba gledati samo kao pomagalo, već kao predmet koji ima svoje mjesto u narodnom životu, osobito u običajima. Naime, preslica je bila svojina žene i pripadala je onim predmetima narodnog rukotvorstva koji su se koristili smo za osobnu upotrebu. Svaka je žena prela samo na svojoj preslici i nosila ju je sa sobom. Prelo se putem, na paši, uz posao, no najčešće zimi kad su noći duže. Rada su se održavala prela. Tu bi se uz šalu i veselje, pričale priče, izgovarale poslovice, a uz to i odvijao naporan posao predenja. Na prelu su sudjelovali i muževi koji su aktivno sudjelovali u pjesmi i svirci. Na prela djevojaka (svaki put u drugoj kući) dolazili su momci, a glavna tema razgovora bila je ljubav, ženidba, udaja.
Preslica je pratila žensku osobu od rođenja do smrti. Već kao djevojčice žene su se učile presti. Preslice su smatrane i darom ljubavi jer su ih izrađivali i poklanjali momci djevojkama, zaručnici zaručnicama, muževi ženama, a i sinovi majkama. Osobito se pazilo na njihovu ljepotu, zato se na njima da bi bile ljepše nalazi mnogo ukrasa i šara. I u svadbenom ceremonijalu preslica se stavlja uz škrinju.
Konac se na vretenu izvlači tanji ili deblji, ovisno o namjeni.
Predivo s vretena i kolovrata se prematalo u SVITKE (ŠTRENE) preko pomagala zvanog RAŠAK (motovica, mahalo); pomagalo u obliku slova T. Brojenjem niti na rašku određivala se veličina buduće tkanine. Svici, štrene, su se prali i djelomično izbijelili luženjem (obično luženjem u parenica,a; kuhanjem u vreloj vodi s drvenim pepelom). Izbijeljeni svici opet su se namatali u klupka i to pokretnim VITLOM.
Štrene su se stavljale na vitlić i pomoću čekrka namatale na drvene „mosure“ zbog snovanja osnove, ili na cijevi, obično od trstike ili bazge, koje će stavljati u čunak kao potka za tkanje.
Pripremanje konca za tkanje na stanu obavlja se namotavanjem na cijevi pomoću čekrka i vitlića; cijev se dalje ubacuje u čunak na tkalačkom stanu. Stan je drvena naprava za ručno tkanje platna.
Nakon što se platno na tkalačkom stanu istkalo pristupalo se njegovom bijeljenju. Bijelilo ga se je tako što se platno stavljalo u PARENICU (to je obično bila drvena bačva u koju se na dno stavljalo istkano platno te se uz pomoć pepela i ključale vode izbjeljivalo). Platno se nakon bijeljenja ispiralo u tekućoj vodi, te opet bijelilo sve dok ne bi postalo bijelo poput snijega. Djevojke su se takmičile čije će platno biti veće, mekše i bjelje jer im je to bila dobra preporuka za udaju.
Fino istkano i izbijeljeno platno koristilo se za izradu muških i ženskih odjevnih predmeta
Od konoplje su se izrađivale plahte, stolnjaci, odjeća dok su se od lana izrađivale finije stvari kao na primjer rubače, oplećci, fertuni i sl. Rijetki su bili ti koji su mogli imati cijelo odijelo izrađeno od platna lana.
Odjevni predmeti tako su bili biljnog (lan, konoplja, brnistra) i životinjskog (ovčja i kozja vuna, kostrijet, prirodna svila..) podrijetla.
Nadam se da ste si uzeli dovoljno vremena da pročitate barem veći dio ovih zaista vrijednih i kvalitetnih tekstova i da ste naučili zašto su takva platna biljnog porijekla toliko cijenjena!
Hvala na pažnji :)))))
Platno na kojem ja vezem, već sam vam spomenula, od moje je bake, jer u njeno vrijeme nije bilo odjeće za kupiti u dućanu nego su sijali lan i konoplju, mukotrpno radili da bi na kraju imali tkaninu od koje su šivali odjeću, posteljinu, stolnjake, plahte...
Ovo je jastuk vezen na takvom prirodnom lanenom platnu!
Tehnika vez po pismu zahtijeva prijenos crteža na platno i to otiskom ili crtanjem. Izrađuju se na različitim materijala, ovisno iz kojeg kraja dolaze, a najčešće se veze na lanenom i pamučnom platnu.
Dijele se na:
♦ bijeli vez,
♦ šareni vez,
♦ zlatovez.
BIJELI VEZ - izrađuje se ručno ili strojevima bijelim lanenim ili pamučnim koncem na lanenom ili pamučnom platnu.
Od ručnih vezova poznati su vezovi pod nazivom;
♦ lozanje ( popletić, lozovac, lozica, lozinka).
♦ vitanje – veze se kukicom tako da se neke niti stežu i dobije se kerani efekt.
♦ Gnjidanje – je gusti bijeli vez s kojim se ukrašavaju kape.
♦ Šareni vez – radi se višebojnim koncem na posebnim tkaninama kao; satin, filet i tul. Ovi vezovi se mogu raditi ručno ili strojno, ali ručni rad je ljepši i cjenjeniji.
♦ Pečke našav – veze se na poculicama i pregačama u Slavoniji. Veze se svilom u različitim bojama i to vrlo gusto tako da se platno ne smije vidjeti. Ljepota ovog veza je u skladno raspoređenim bojama.
♦ Đinđe – šareni vez s đinđama, staklićima, mrđelicama. Gotova đinđa se ostavlja na odjevni predmet većinom uz rubove.
♦ Zlatovez – veze se različitim tehnikama ( kod nas ih ima 12) i to žicom od žute svile koja je omotana nekom sjajnom kovinom, zatim pozlaćenom žicom ili žicom od srebra, te žutom, zelenom, i ružičastom svilom. Veze se brojanjem niti ili prethodnim ucrtavanjem veza na tkaninu.
- postoji oko 100 vrsta biljaka koje se uzgajaju za dobivanje lanenih vlakana
- prerada vlakna dijeli se na slijedeće faze:
1. neobrađeno vlakno
2. češljanac
3. pređa
4. tekstilni plošni proizvod
- u ručnom tkanju zastupljena su uglavnom prirodna vlakna i koriste se kao sirovina, a sirovinski sastav najstarije sačuvane tkanine je LAN
Ukoliko vas zanima više o tkaninama, tkalačkom stanu, vezenju, o uklanjanju mrlja i još puno toga
više, molim vas pročitajte u "priručniku namijenjenom očuvanju tradicije ručnog tkanja"!
"Priču započinjemo sadnjom sjemena pamuka ili konoplje u proljeće (postojao je i tzv. zimski lan koji se sijao kada i pšenica u jesen no proljetni je lan koji se sijao u petom mjesecu bio sitniji, tanjih niti te time i kvalitetniji).
Stabljike lana i konoplje dozrijevale su u srpnju mjesecu (kada se na lanu pojave plavi cvjetovi a potom i čahure u kojima se nalazi sjeme znak je da su stabljike sazrele).
Lan su žene čupale s korijenjem i ostavljale polegnutog na zemlji cca dva dana da se osuši potom su ga slagale u snopiće (rukoveti); njih 10-12 povezale bi u veliki snop. Skupljanje sjemena od kojeg se dobivalo kvalitetno laneno ulje obavljalo se na gumnima postupkom tzv. «grecanja» s grecaljkom koju čini duga poširoka planjka (daska) na čijoj su sredini usađeni dugi željezni klinovi u 3-4 reda gusto poredani visine cca 15 cm. S jedne i druge strane sjede dvije žene i vrhovima stabljike udaraju po tim klinovima. Tako se «kruni» (odvaja) sjeme od stabljike.
Kada su prikupili sjeme pristupalo se daljnjoj obradi stabljika da bi se došlo do lanenih vlakana. Stabljike su se tako u snopovima vozile na potok ili pak rijeku. Tamo bi se lan ili konoplja potopili (u stajaćoj vodi oko tri tjedna dok u tekućoj mjesec dana) kako bi se vlakna odvojila od grubog drvenastog dijela. Nakon vađenja iz vode svaki se je snop zasebno prao kako bi se sve zeleno i drvenasto odstranilo.
Lan (konoplja) se vozio potom kući na sušenje i daljnju obradu. Lan se morao dobro osušiti i za jako sunčanog dana stavljao se u tzv. STUPU (naprava nalik krokodilskim čeljustima s gornjom pokretnom i donjom nepokretnom vilicom) kako bi se očistio i kako bi dobili tzv. POVESMO. Na gornjoj vilici stoji žena koja nogama podiže i spušta gornju vilicu na donju nepokretnu vilicu. Sa strane stupe sjedi žena i rukama gura u ralje snopove lana koje zubi stupe žvaču, drobe i prelamaju stabljike u sitne djeliće te tako odvajaju izlomljenu drvenu stabljiku od neprekinutog vlakna. Tako se dobivaju vlaknaste niti lana koje se daljnjom obradom pročišćavaju pucnjom, trlicom i grebenima sve do čistog mekanog svilenkastog stanja pogodnog za pravljenje konca i tkanje platna.
Postojale su dvije vrste stupa, ručna i nožna. Ručna je bila na visokim nogama. Žena je u lijevoj ruci držala i okretala ručicu lana, a desnom rukom podizala pokretni dio stupe i njim lupala po ručici lana. Što se tiče nožne stupe, tu su potrebne dvije osobe. Žena bi sjedila gotovo na zemlji ručicu lana uguravala u „ralje“ nožne stupe, dok bi dečki s dvije noge brzim tempom udarali po ručici lana.
Nakon STUPE lan obrađujemo na tzv. TRLICI koja ima za ulogu uklanjanje POZDRa odnosno KORE s lana (konoplje). Zatim se obrađivalo na GREBENU, gdje su se odvajala duga vlakna (kudelja od finih niti tzv. češljanjem) u tzv. POVJESMO, od kratkih dijelova zvanih kučine. Ujedno se i klasificira; finije i duže povjesmo odvaja se od grubljih i kraćih kučina koji su bili pogodni za izradbu konopaca i sl. Tako počešljana vlakna pripremljena su za predenje.
Fine se niti stavljaju na PRESLICU i predu na KOLOVRATU. Kudjelja i vuna prele su se na preslicu i od tog su se konca plele čarape pomoću pet dugih igala. Starije žene su uprele na vreteno, a mlađe na kolovrat (kolovrat je udomaćen u našim krajevima tek u 20. stoljeću). Kod tkanja predivo od povjesma služilo je za osnovu a predio od kučina za potku. Jednom rukom okreće konusni štapić VRETENO na koji izvučeni dio namotava. Pritom su POVJESMO učvrstili na posebnu drvenu podlogu PRESLICU koju je prelja obično zataknula na lijevom boku za pas. Žene su često prele hodajući a ako su sjedile zataknule su preslicu za nešto (okvir kreveta, rupu u klupici). Sjedeći prele su i uz kolovrat.
Na preslicu ne treba gledati samo kao pomagalo, već kao predmet koji ima svoje mjesto u narodnom životu, osobito u običajima. Naime, preslica je bila svojina žene i pripadala je onim predmetima narodnog rukotvorstva koji su se koristili smo za osobnu upotrebu. Svaka je žena prela samo na svojoj preslici i nosila ju je sa sobom. Prelo se putem, na paši, uz posao, no najčešće zimi kad su noći duže. Rada su se održavala prela. Tu bi se uz šalu i veselje, pričale priče, izgovarale poslovice, a uz to i odvijao naporan posao predenja. Na prelu su sudjelovali i muževi koji su aktivno sudjelovali u pjesmi i svirci. Na prela djevojaka (svaki put u drugoj kući) dolazili su momci, a glavna tema razgovora bila je ljubav, ženidba, udaja.
Preslica je pratila žensku osobu od rođenja do smrti. Već kao djevojčice žene su se učile presti. Preslice su smatrane i darom ljubavi jer su ih izrađivali i poklanjali momci djevojkama, zaručnici zaručnicama, muževi ženama, a i sinovi majkama. Osobito se pazilo na njihovu ljepotu, zato se na njima da bi bile ljepše nalazi mnogo ukrasa i šara. I u svadbenom ceremonijalu preslica se stavlja uz škrinju.
Konac se na vretenu izvlači tanji ili deblji, ovisno o namjeni.
Predivo s vretena i kolovrata se prematalo u SVITKE (ŠTRENE) preko pomagala zvanog RAŠAK (motovica, mahalo); pomagalo u obliku slova T. Brojenjem niti na rašku određivala se veličina buduće tkanine. Svici, štrene, su se prali i djelomično izbijelili luženjem (obično luženjem u parenica,a; kuhanjem u vreloj vodi s drvenim pepelom). Izbijeljeni svici opet su se namatali u klupka i to pokretnim VITLOM.
Štrene su se stavljale na vitlić i pomoću čekrka namatale na drvene „mosure“ zbog snovanja osnove, ili na cijevi, obično od trstike ili bazge, koje će stavljati u čunak kao potka za tkanje.
Pripremanje konca za tkanje na stanu obavlja se namotavanjem na cijevi pomoću čekrka i vitlića; cijev se dalje ubacuje u čunak na tkalačkom stanu. Stan je drvena naprava za ručno tkanje platna.
Nakon što se platno na tkalačkom stanu istkalo pristupalo se njegovom bijeljenju. Bijelilo ga se je tako što se platno stavljalo u PARENICU (to je obično bila drvena bačva u koju se na dno stavljalo istkano platno te se uz pomoć pepela i ključale vode izbjeljivalo). Platno se nakon bijeljenja ispiralo u tekućoj vodi, te opet bijelilo sve dok ne bi postalo bijelo poput snijega. Djevojke su se takmičile čije će platno biti veće, mekše i bjelje jer im je to bila dobra preporuka za udaju.
Fino istkano i izbijeljeno platno koristilo se za izradu muških i ženskih odjevnih predmeta
Od konoplje su se izrađivale plahte, stolnjaci, odjeća dok su se od lana izrađivale finije stvari kao na primjer rubače, oplećci, fertuni i sl. Rijetki su bili ti koji su mogli imati cijelo odijelo izrađeno od platna lana.
Odjevni predmeti tako su bili biljnog (lan, konoplja, brnistra) i životinjskog (ovčja i kozja vuna, kostrijet, prirodna svila..) podrijetla.
Nadam se da ste si uzeli dovoljno vremena da pročitate barem veći dio ovih zaista vrijednih i kvalitetnih tekstova i da ste naučili zašto su takva platna biljnog porijekla toliko cijenjena!
Hvala na pažnji :)))))
nedjelja, 25. ožujka 2012.
Jastuci sa srcem (3)!
Jastuci sa srcem 3. put, grupnjak!!!
A ovaj prvi sa plavo-bijelom kockastom tkaninom je ujedno i posljednji (za sada) koji sam sašila! On je po visini malo veći od ostalih, a i prilično je "popunjen", jer je dobio malo preveliko punjenje pa se sav nakrivio i napuhnuo kao da će eksplodirati :)))) On je dobio mašnicu pomoću koje se veže, dobio je ukrasnu trakicu oko srca i jedan mali bijeli pompončić!
I malo se izgužvao nakon što sam iz njega izvukla punjenje :)))
I tako smo došli do kraja još jednog posta! Uživajte u novom tjednu, u lijepom vremenu, sadite cvijeće, ali radite i nešto kreativno za svoju dušu!
Do slijedećeg posta, puse svima!
Do slijedećeg posta, puse svima!
četvrtak, 22. ožujka 2012.
Jastuk sa srcem (2)!
Nastavljamo s jastucima, ali ovaj puta u crno-bijelim kombinacijama - točkice i kockice :))))
Jastuci su veličine 40x40! Jedan se odozgora veže u mašnu, a drugi će dobiti druker s unutrašnje strane (za sada još nije)! Ovaj na točkice je specifičan po tome što je srce s prednje strane ujedno i džepić u koji se mogu pospremiti neke sitnice koje volimo imati uvijek pri ruci, a osim toga ima dražesne volančiće oko srca i na preklopu! Sviđa vam se?
I drugi jastuk od damasta, sa ukrasnim dodacima od pamučne kockaste tkanine i opšivenim srcem cik-cak trakicom!
Ali, ni ovaj puta to nije što vam imam pokazati u ovom postu!
Naime, naša blog-prijateljica Sonaj, sa bloga "For you by sonaj" (pretpostavljam da redovito čitate ovaj blog, a ukoliko ne, sada je prilika da je posjetite i pogledate kakve sve ljepote izrađuje), me ugodno iznenadila i jako razveselila poslavši mi poklon, a sadržaj pogledajte na slikama koje slijede :)))
Haaaa? Šta velite na to? A šta kažem ja? E, pa ja kažem jedno veliko HVALA za ove prekrasne i vrlo praktične stvarčice! Nakit ću nositi, sliku ću objesiti na zid (ipak se radi o srcu, a to je moj najdraži motiv na svemu i svugdje), a ova poprilično debela bilježnica sa motivima srca i naslovom mog bloga će biti vrlo korisno iskorištena, jer ću unutra zapisivati (prepisati) vaše adrese i nazive blogova, brojeve telefona, vaša pisamca, ali i svoje kreativne ideje! Draga Sonaj imaš veliku pusu, pokloni su ti pun pogodak!
No, još uvijek nisam završila, jer imam vam još nešto za reći i pokazati! Naime, radi se o jednoj mojoj prijateljici s posla kojoj nikako nije bilo jasno kako se lijepi salveta i nakon doslovno 1/2 sata poduke ona je sve shvatila i ozbiljno se bacila na posao! Nakon nekih dva mjeseca usavršavanja odlučila je nagraditi svoju učiteljicu, tj. mene i poklonila mi je predivnu sliku koja će mi se odlično uklopiti u moj crno-bijeli hodnik!
Pogledajte samo kako je Martina to napravila! Ahaaaa...ste vidjele kako je spretna, pedantna i maštovita! Bravo Martina!!!!
Ajmeeee, ali još nisam gotova! Na kraju vam MORAM pokazati gumbiće koje sam dobila na poklon od prijateljice Štefice...hvala draga, jako si me razveselila, jer obožavam takve vintage gumbiće!!!!
Jeeeeee....doista nemam razloga biti nesretna, jer imam toliko prijateljica!!!
Sada možete predahnuti...post je završen!
Jastuci su veličine 40x40! Jedan se odozgora veže u mašnu, a drugi će dobiti druker s unutrašnje strane (za sada još nije)! Ovaj na točkice je specifičan po tome što je srce s prednje strane ujedno i džepić u koji se mogu pospremiti neke sitnice koje volimo imati uvijek pri ruci, a osim toga ima dražesne volančiće oko srca i na preklopu! Sviđa vam se?
Naime, naša blog-prijateljica Sonaj, sa bloga "For you by sonaj" (pretpostavljam da redovito čitate ovaj blog, a ukoliko ne, sada je prilika da je posjetite i pogledate kakve sve ljepote izrađuje), me ugodno iznenadila i jako razveselila poslavši mi poklon, a sadržaj pogledajte na slikama koje slijede :)))
No, još uvijek nisam završila, jer imam vam još nešto za reći i pokazati! Naime, radi se o jednoj mojoj prijateljici s posla kojoj nikako nije bilo jasno kako se lijepi salveta i nakon doslovno 1/2 sata poduke ona je sve shvatila i ozbiljno se bacila na posao! Nakon nekih dva mjeseca usavršavanja odlučila je nagraditi svoju učiteljicu, tj. mene i poklonila mi je predivnu sliku koja će mi se odlično uklopiti u moj crno-bijeli hodnik!
Pogledajte samo kako je Martina to napravila! Ahaaaa...ste vidjele kako je spretna, pedantna i maštovita! Bravo Martina!!!!
Jeeeeee....doista nemam razloga biti nesretna, jer imam toliko prijateljica!!!
ponedjeljak, 19. ožujka 2012.
Jastuci sa srcem!
Jastuke sam sašila od popelina i pamučne kockaste tkanine, te čipkastih traka!
Za jastuk veličine 40x40 cm potrebno je:
- iskrojiti platno
* širina 44 cm (sa svake strane 2 cm za porub)
* visina 1. strana 46 cm (za porub s gornje strane 4 cm, za porub na dnu 2 cm)
* visina 2. strana 56 cm (za preklop 14 cm, za porub na dnu 2 cm)
- spojiti dvije strane zajedno (okrenute licem na lice), paziti kako se stavi preklop, te prošiti s jedne i druge strane oblik pravokutnika, a zatim spojiti sa strane i na dnu, a svi ostali dodaci neka budu plod vaše maštovitosti.
Punjenje za jastuke sam također sama sašila i to od žutice te ih napunila vatelinom!
Opet sam izbjegla šivanje rupice za gumbe (to mi je slijedeći zadatak da naučim)...učim dalje, a vi učite sa mnom :)))
Ovaj jastuk je Mihaelin i ima preklop s prednje strane...pa pogledajte ga sa punjenjem i bez!
Detalj srca!
A ovaj jastuk je namijenjen mojoj prijateljici Koraljki koja voli moja srca, pa sam mislila kako bi joj bilo drago imati i jastuk i tako sam joj ga upravo danas i poklonila!
Ali, to nije sve! Na blogu "Blue hortensia"vidjela sam jednu prekrasnu kokicu, a Nely je bila tako dobra pa nam je pokazala kako ju je izradila i tako sam sašila i isheklala svoju kokicu koja još nema perje ni krila, ali možda joj ni ne trebaju! Što vi mislite?
Evo je kako se udobrno smjestila na jastuku, još joj samo nedostaju jaja :)))
Do čitanja!
Za jastuk veličine 40x40 cm potrebno je:
- iskrojiti platno
* širina 44 cm (sa svake strane 2 cm za porub)
* visina 1. strana 46 cm (za porub s gornje strane 4 cm, za porub na dnu 2 cm)
* visina 2. strana 56 cm (za preklop 14 cm, za porub na dnu 2 cm)
- spojiti dvije strane zajedno (okrenute licem na lice), paziti kako se stavi preklop, te prošiti s jedne i druge strane oblik pravokutnika, a zatim spojiti sa strane i na dnu, a svi ostali dodaci neka budu plod vaše maštovitosti.
Punjenje za jastuke sam također sama sašila i to od žutice te ih napunila vatelinom!
Opet sam izbjegla šivanje rupice za gumbe (to mi je slijedeći zadatak da naučim)...učim dalje, a vi učite sa mnom :)))
Ovaj jastuk je Mihaelin i ima preklop s prednje strane...pa pogledajte ga sa punjenjem i bez!
A ovaj jastuk je namijenjen mojoj prijateljici Koraljki koja voli moja srca, pa sam mislila kako bi joj bilo drago imati i jastuk i tako sam joj ga upravo danas i poklonila!
Ali, to nije sve! Na blogu "Blue hortensia"vidjela sam jednu prekrasnu kokicu, a Nely je bila tako dobra pa nam je pokazala kako ju je izradila i tako sam sašila i isheklala svoju kokicu koja još nema perje ni krila, ali možda joj ni ne trebaju! Što vi mislite?
Evo je kako se udobrno smjestila na jastuku, još joj samo nedostaju jaja :)))
Pretplati se na:
Postovi (Atom)